I’m at the “we’ll see” stage in my life. With everything and everyone. We will see.
Honestly the most important video I’ve ever seen…
this should be on everyones blog
NEVER EVER LET THIS HAPPEN TO ANY ONE WOMEN OR MEN NOBODY DESERVES THIS.
important shit
This needs to be Reblogged by everyone 🙌🏽
REBLOG THIS.
HOLY SHIT, NEVER STOP REBLOGGING THIS.
Reblog plz
Predaja
Možda bi zaista trebalo tako:
pogaziti
sve ideale i svetosti vremena prije nas
zanemariti
sve što su veliki ljudi stvarali i umjesto toga
provesti
život slikajući se dok pušimo šlaufe
i erotično trljamo pametne ekrane
u
debelom zanosu digitalne sigurnosti i slave.
Možda
su zaista u pravu, možda
je
vražiji posao svaki pokušaj da se zaviri ispod površine
Možda
tamo zaista nema ničega
osim mora nerava i tople struje čovječije krvi,
možda
u njoj plivaju mračni grabežljivci
i velike bijele ajkule kamuflirane u nadu
i
samo treba pustiti i plutati na površini kao brodolomac,
kao
da se ništa ne dešava u moru ispod nas,
a
sunce prži kožu za doručak
i sve je veća gužva skrhanih brodova i plutajućih tijela.
Možda
je fakat odgovor u tome da se maskiramo jedni u druge
da
stvaramo sranja i za njih zarađujemo novac
pa trošimo na druga sranja, možda
život i treba da bude švedski stol pokvarenih jela
za
kojim ćemo postati debeli i odvratni
glasno
se smijati katastrofalnim forama
i ni jednog časa ne primijetiti kako je soba prazna
kako u njoj sem stola pretrpanog odvratnostima
nema ničega
kako nas guši krvava galama koju zovemo muzikom,
kako na zidu nema ni jednog jedinog umjetničkog djela
već samo stotine jednog te istog portreta
sa napućenim ustima
i izbačenom jednom te istom stražnjicom iskrivljene kičme,
možda je bolje ni jednog časa ne primijetiti
kako bivamo i prolazimo
zatvoreni
u četiri crna zapadna zida i kako niko,
pa ni vrijeme, ne
zna da postojimo
niti će iko pamtiti ili žaliti za nama
ovakvima.
“Tajna je u tome, draga Alisa, da se okružiš ljudima koji ti srce ispunjavaju srećom. Tada ćeš, samo tada, biti u Zemlji čuda.”
- Luis Kerol, Alisa u zemlji čuda